Infotainment je izraz kojim se opisuju trendovi, odnosno tendencije savremenih masovnih medija, pogotovo televizije, a sve zastupljenije i interneta sa akcentom na internet medijske portale, da informativne sadržaje, odnosno vesti, kombinuju sa zabavom. Reč potiče iz engleskog jezika, odnosno predstavlja kovanicu od reči Information (informacija) i Entertainment (zabava).
U pozitivnom smislu se pod tim podrazumeva nastojanje da se vesti i informativni sadržaji prezentuju na audiovizualno atraktivan, odnosno „zabavan“ način. U negativnom smislu se pod time podrazumeva uređivačka politika koja insistira na „popularnim“ i „atraktivnim“ temama kao što su crna hronika, tračevi iz života poznatih ličnosti i slično, nasuprot važnim temama iz politike, ekonomije i kulture.
Termin i popularna fraza se takođe koristi i za medij, odnosno kanal, preko kojeg se isporučuje ovakav sadržaj. Sadržaj koji se isporučuje preko Infotainment-a je dizajniran da bude informativan, ali ipak dovoljno zabavan da privuče i zadrži interesovanje publike. Može se odnositi na različite sadržaje putem tradicionalnih medijskih kanala kao što su televizija, štampa, radio ili internet. Televizijski kanali, kao što su Animal Planet i Food Network, primeri su medija koji služe za distribuciju Infotainment sadržaja.
Kriterijumi po kojima novinari i urednici utvrđuju vrednost sadržaja – da li nešto vredi da se postavi na naslovnoj strani, na dnu sajta, ili vredi li komentarisati uopšte – ključni su elementi kritike Infotainment-a. Neki krive medije za ovu percepcije fenomena, jer nisu dorasli idealu građanske odgovornosti novinarske struke, dok drugi krive komercijalni karakter mnogih medijskih kuća, potrebu za većim rejtingom, u kombinaciji sa željama u javnosti za dobrim osećajem zbog sadržaja i „nevažnim“ temama poput događaja i tračeva iz života javnih ličnosti, drugih poznatih ličnosti i starleta ili sporednim događajima.
Emitovanje važnih ili zanimljivih događaja je prvobitno služilo samo za informisanje javnosti o domaćim ili međunarodnim događajima radi vlastite sigurnosti i svesti. Međutim, lokalni mediji su vesti češće prilagođavali lokalnim događajima, kako bi zagolicali maštu i zabavili auditorijum. Komodifikacija je poznata kao proces kojim su materijalni objekti pretvoreni u trgovačku robu sa monetarnom vrednosti. Osnovni kvaliteti ljudskih bića i njihovih proizvoda se pretvaraju u robu, tj. za kupovinu i prodaju na tržištu, pa se tim putem došlo i do toga da se zabavne priča prodaju za pažnju fanova.
Robni fetišizam je proces kojim se roba prazni od smisla njihove proizvodnje (rada koji ih proizvodi i konteksta u kojem su proizvedeni) i dobija apstraktno značenje (obično putem oglašavanja). U najgorem slučaju, apetit medija dovodi i do dokumentovanja tragedije, naglašavanja crne hronike, ali i lažnog korišćenja informacija. Kao što se često vidi u vestima (sa pričama o ekstremnoj gojaznosti ili neobičnim deformitetima), današnje „infotainment“ komodifikacije ljude sa svojim ličnim tragedijama ili skandala izlažu zabavi javnosti.
Mediji koji se danas sve češće smatraju Infotainment-om su u porastu, sa rastućom popularnošću i korišćenjem aplikacija društvenih medija. Ovi popularni društveni mediji su ono što je nemački teoretičar Jirgen Habermas definisao kao „javne sfere.“ Prema Habermasu, javne sfere (koje mogu biti virtuelne) su one u kojima građani zajedno raspravljaju i diskutuju o aktuelnim pitanja njihovog društva. Termin se uglavnom koristi u množini, jer se odnosi na više javnih sfera u kojima ljudi debatuju o savremenim problemima. U slučaju društvenih mreža, kao što su Twitter i Facebook, koje su prvobitno bile kreirane u svrhu povezivanja i deljenja ličnih misli i informacija sa javnošću, one su sada dale novi medij za širenje infotainment-a i eksploatacije javnih pitanja. Nema sumnje da su ove društvene mreže, društveni mediji, dominantni, a krucijalna je činjenica da, pored mobilnih telefona, ovi načini on-line komunikacije postaju značajni, jer na jednostavan i brz način prenose vesti informativnog karaktera. Iz nužde, društvo zasnovano na robi proizvodi takvu fantomsku objektivnost, i na taj način prikriva svoje korene. Javna sfera se oslanja češće na vesti emitovane na televiziji, a sada se od društvenih mreža dobija smeša informativnih i zabavnih vesti koji su poznati kao „infotainment“.