Facebook pristrasan?! Tako tehnologija danas funkcioniše.

facebook pristrasan tako tehnologija funskciniše blog

Facebook je još jedna u nizu kompanija Silikonske doline koju optužuju za pristrasnost tokom predsedničkih izbora u SAD. Sigurni smo – ne i poslednja.

Komitet za trgovinu američkog Senata poslao je upit ovoj kompaniji povodom slučaja Gizmodo – optuživši je da je navodno namerno potiskivala vesti iz tabora konzervativaca van Trending topics-a.

U pismu, poslatom direktno na Cukerbergovu adresu, Komitet je zatražio temeljno obrazloženje kako Trending topics zapravo funkcionišu, prema kojim smernicama se ova kompanija upravlja kada određeni sadržaj stavlja ili ne stavlja među njih i koje tačno uslove određena tema treba da ispuni da bi završila među njima.

Odgovor koji je usledio je bio poput hladnog tuša za konzervativce. Tim Stocky, zadužen za Trending Topics u okviru cele kompanije, napisao je da su recenzenti obučeni da „prenebregavaju otpad, duplikate, prevare, kao i teme sa nedovoljno jasno definisanim izvorima“. Ali, postavlja se pitanje – šta Tim i njegov uigrani tim smatraju pod „otpadom“?

Veoma važna tema za ovog silikonskog giganta koji pretenduje da se još više širi i unapređuje svoje servise. Facebook nije usamljeni slučaj među kompanijama koje maltene „hodaju po žici“ tokom, kako mnogi osnovano tvrde, najpolarizovanijih izbora u dosadašnjoj američkoj istoriji. Nešto ranije ove godine, Twitter je optužen da je cenzurisao hashtag #WhichHilary, pod kojim su tvitovali pristalice Bernija Sandersa i drugi protivnici demokratskog kandidata na predstojećim izborima, naglašavajući nekonzistentnosti političke agende nekadašnje prve dame Sjedinjenih država i eventualno – prve američke predsednice. Twitter je odbacio ove optužbe.

Istina je da – IT kompanije i giganti Silikonske doline više nisu nemi posmatrači političkih procesa. Daleko od toga. Oni spadaju među najvažnije platforme sa kojih se američka javnost informiše. I Facebook i Twitter su prestali da kompjuterski obrađuju okeane informacija i sadržaja koji svakog minuta pristiže, već su uposlili ljude koji sve to pomno prate i detaljno pregledaju.

Ovom politikom se sve više približavaju tradicionalnim medijima i izdavačima, koji su „po pravilu“ podeljeni na one naklonjene republikancima i one koji više simpatišu demokrate. Zaboravite na ideju da će kvantitet sadržaja progurati određenu temu kao Trending – to ipak ostaje na odluci uredništva. Sami algoritmi su odraz niza poteza i odluka kojima je kumovala uređivačka politika. Kontroverza oko Trending topics – odluka šta će, a šta neće zavrediti pažnju digitalne publike –  zapravo je suština kako ove kompanije funkcionišu. I, kao što svaki urednik dobro zna, pozivi u redakciji postaju naročito naporni tokom uzavrele političke atmosfere oko predstojećih novembarskih izbora.

Sam Cukerberg, kao i Rejd Hofman, osnivač LinkedIn-a, glavni su finansijeri FWD.us – proimigracione lobističke grupe. Osnivač Tesle, Elon Musk, vatreni je protivnik industrije fosilnih goriva, dok je direktor Alphabet-a Erik Šmit bio aktivno uključen u Obaminu predsedničku kampanju. Lista ide u nedogled. Lideri ovih kompanija direktno su uključeni u društvenim sferama prema kojima gaje određeni afinitet, pokušavajući da balansiraju između sopstvenih stavova i neutralnosti kojoj tobože teže njihovi giganti.

Ali Tramp, sa istorijski najvišim lošim PR-om, predstavlja pravi problem za ove kompanije. Izazvao je takve društvene podele da mnogi zaposleni, kao i potrošači, zahtevaju potpunu zabranu njegove agende. U martu je grupa zaposlenih u Facebook-u, putem interne ankete, dostavili Cukerbergu dopis o odgovornostima koje kompanija treba da preduzme da se spreči stranica „President Trump in 2017“.

Ne predstavlja toliki problem to što su lideri vodećih silikonskih kompanija uključeni i u političke procese, već što su te kompanije uveliko preuzele ulogu medijatora vesti. A njihovi korisnici se vode načelom da ove platforme imaju kapaciteta da se izdignu iznad svake društvene polarizacije i funkcionišu nezavisno i – nepristrasno.

Pošto se ispostavi da to nije slučaj – korisnici se osećaju prevarenima. Budući da se digitalni giganti već uveliko ponašaju kao tradicionalne izdavačke kuće, trebalo bi čim pre da počnu da diskutuju sa svojim korisnicima o transparentnosti i etici prema kojoj se upravljaju. U svetlu aktuelnih političkih kovitlaca na američkoj sceni, igleda da će se to dogoditi i mnogo ranije nego što smo mislili.