Da li je News Feed imao uticaja na izborni rezultat u SAD?

News Feed izbori u SAD

Ubedljiva pobeda u elektorskim glasovima, osvojena većina u Predstavničkom domu i Senatu — Tramp će ostati jedan od političkih obeležja 2016. godine, a posle ovog debakla Hilari Klinton demokrate imaju pun mandat da razmisle o nastupu na narednim izborima, a mi da razmislimo o pravoj ulozi medija i njihovom uticaju na društvena dešavanja—nekada toliko jakim da su se bezmalo nazivali i četvrtom branšom vlasti! Mejnstrim mediji su bili gotovo više nego pristrasni, ali brojna istraživanja i analize medijskih kuća i agencija se nisu pokazala relevantnim. Od žurnalistike i komunikologije očekujemo da na osnovu slučaja Tramp redefiniše stvarni uticaj tradicionalnih medija u društvenoj stvarnosti, a mi ćemo ovom prilikom izneti par razmišljanja o odnosu društvenih mreža i svima iznenađujuće pobede kontroverznog američkog milijardera. Konkretno, Facebooka.

Odranije napadani zbog navodnog tolerisanja dezinformacija, čelni ljudi ove kompanije odgovorili su da koriste sve raspoložive alatke za suzbijanje lažnih vesti i detektuju najrazličitije signale korisnika kako bi se dezinformacije pravovremeno zaustavile.

Ono što je mnoge prestižne američke novinare nateralo da veoma oštro iskritikuju Facebook i Cukerberga bila je “Trending topics” sekcija, rangirana isključivo prema kvantitetu – odnosno broju korisnika koji o određenoj temi piše, polemiše, ili šeruje. Nije teško zamisliti da dobro organizovan i brojčano moćan tim može da lažnu vest veoma lako progura kao “goreću”. Ili da jednoj krajnje irelevantnoj da na značaju. Tako se najednom u žiži pronašla polemika oko toga da li je Tramp zaista bacio pogled ka Melaniji koja na izbornom mestu zaokružuje listić, a lažna vest o podršci pape Franje Trampu je takođe bila jedno vreme udarna. Osnovano je sumnjati da je ona navela mnoge američke katolike da se priklone Republikanskoj partiji u poslednjem trenutku.

Takođe, nebrojeno članaka o Trampovoj korupciji, mizoginiji i nedostatku elementarnog obrazovanja “zamenili” su protrampovski članci i tekstovi. Pored ovoga, bizarni tekst o Hilarinom posedovanju dečjeg seksualnog roblja stigla je do dva miliona ljudi na ovoj društvenoj platform i Facebook nije mario da ukloni ovaj sadržaj pun bizarnih i činjenično nepotkrepljenih informacija. Medijske kuće i tabloidi, od kojih mnogi isključivo zarađuju na klikovima sa Facebooka, uočili su teme o kojima se najviše pričalo i samo zabacili udicu. Laži su se širile poput plamena.

Broj ljudi koji zahteva “eutanaziju” za “trending” opciju je sve veći, a Cukerberg hladno odgovara – 99% sadržaja na Facebooku uoči izbora bilo je istinito, a na primedbe da je distribucija lažnih sadržaja kumovala Trampovoj pobedi, samo odgovara da je to “malo verovatno”.

Ali, jedno je sigurno – kompanija do sada nije dovoljno uzela u obzir istinitost sadržaja koji se plasira na najvećoj društvenoj platformi i to je jedan od gorućih problema sa kojima menadžment mora da se uhvati u koštac. A priča se da se unutar ovog giganta organizuju i timovi koji će se oštro i organizovano usprotiviti Cukerbergovom ignorisanju ovog problema.

Ostaje nam da razmislimo—ukoliko miljenica svih najvećih tradicionalnih medija nije uspela da odnese pobedu uprkos izdašnoj podršci koju je imala, a Tramp pobedio usled plasiranja neistina na Facebooku—da li je ovo poslednji udarac koji digitala zadaje printu i time odnosi konačnu pobedu u presudnom uticaju na kreiranju i oblikovanju društvene stvarnosti?

Isuviše faktora je dovelo do Hilarinog debakla da bismo mogli da budemo makar blizu zaključka. Ukoliko se Facebook zaista ozbiljnije zabavi lažnim sadržajem koji je više nego problematičan, možda ćemo dobiti i konačan odgovor. Ali, mandat traje četiri godine…